Mladom Zagrepčaninu prije deset godina predviđala se velika karijera, no ozljede su ga sputale u probijanju na profesionalnu razinu. Međutim, Borna Devald se sa svoje 22 godine i dalje bavi tenisom. Studira na losanđeleskom sveučilištu te je upravo s njihovom teniskom ekipom osvojio konferencijski naslov. Kakvi su mu planovi i očekivanja otkrio nam je u intervjuu. Pričali smo o njegovim počecima, o najvećem uspjehu u karijeri, dotakli smo se školovanja u SAD-u, planova za budućnost, a otkrio nam je i najveće nade hrvatskog tenisa te kojeg tenisača najviše simpatizira.
Kako si se odlučio za tenis? Jesi li u startu trenirao samo tenis ili si kombinirao između nekoliko sportova?
Od šeste pa sve do 12. godine sam trenirao nogomet i tenis. To je bilo dosta zahtjevno razdoblje jer sam skoro svaki dan imao trening, no toliko sam uživao u igranju oba sporta da se uvijek našlo vremena za sve uskladiti. Iskreno, i dan danas ne znam točno kako sam se odlučio za tenis. Imao sam stvarno dobre rezultate u NK Trnju, a i u tenisu. Kako god, mislim da sam na kraju donio dobru odluku.
Osvojio si Orange Bowl 2014. godine čime si postao prvi Hrvat nakon 1983. kojemu je to uspjelo. Kakvo je to iskustvo bilo?
Osvajanje Orange Bowla s 12 godina bio je moj prvi veći naslov u karijeri. Zanimljivo i drugačije iskustvo jer sam prvi put putovao avionom tako daleko, na drugi kraj Zemlje. Atmosfera i okruženje je bilo nešto nezaboravno, nešto što nisam iskusio na turnirima po Hrvatskoj. Nisam bio ni svjestan veličine rezultata. Kada sam se vratio u Zagreb gdje su me dočekali obitelj, prijatelji, a i mediji sam dobio dojam da sam nešto veliko postigao. Drugi sam Hrvat u povijesti kojem je to pošlo za rukom. Osjećaj je odličan jer ću zauvijek biti zapisan kao osvajač Orange Bowla.
Tko je sve bio uz tebe na turniru? Samo trener ili su i roditelji putovali s tobom u SAD?
Sa mnom je išao samo trener, Darko Klaić. Moj prvi trener koji me naučio puno toga na terenu i van terena. Osoba bez koje ne bih uspio ostvariti takav rezultat.
Nisi se odlučio posvetiti seniorskoj karijeri već si, kao i neki naši tenisači, otišao na college. Kako je došlo do te odluke?
Dosta je tu bilo faktora u igri, no ozljede i korona koja se dogodila kada sam imao 18 su najviše utjecale na to. Tada sam morao odlučiti što je najbolje u tom trenutku i na kraju se odlučio za college u SAD-u. Zbog dobrih rezultata u juniorskoj konkurenciji imao sam sreće dobiti stipendiju te na kraju i otići u SAD studirati i igrati tenis.
Prvo si bio na sveučilištu u Teksasu, a sada si u Los Angelesu. Koji je razlog promjene fakulteta? Je li razlika u obrazovanju ili je teniski program kvalitetniji u LA-u?
Razlog promjene je najviše bio zbog lokacije. Uvjeti u Teksasu nisi bili idealni za tenis. Sada u LA-u je sve savršeno, od faksa, ekipe i uvjeta za život.
Kakvo ti je iskustvo studiranja u SAD-u? Kolike razlike primjećuješ u obrazovanju u usporedbi s Hrvatskom?
Obrazovanje je drukčije nego u Hrvatskoj. U SAD-u se više uči o disciplini i radnim navikama dok je u Hrvatskoj zahtjevnije zbog količine podataka koje se treba naštrebati. Ali svaki obrazovni sustav ima svoje prednosti i mane.
Pomaže li ti za prilagodbu to što u ekipi igraš s još jednim hrvatskim tenisačem, Karlom Krolom?
O: Da! Puno je lakše kad imaš nekog svog na collegeu. Prilagodba je najteži dio odlaska u SAD, ali kada imaš prijatelja iz svoje države onda je sve lakše. Usavršiš engleski jezik, ali ne zaboraviš svoj jer svaki dan komuniciramo međusobno na hrvatskom.
Osvojio si s Westcliffom GSAC konferenciju te ste se plasirali na NAIA Nationalse. Kakav je osjećaj podignuti trofej konferencijskog prvaka?
To mi je prvi trofej u college karijeri. Sigurno ću ga zauvijek pamtiti.
Lani je Westcliff ispao u četvrtfinalu Nationalsa, ali bez tebe u ekipi. Kakvi su ciljevi ove godine? S kojim rezultatom bi ekipa bila zadovoljna?
Ekipa je ove sezone odlična. Krolo i ja smo sigurno još jedan veliki dodatak. Znamo našu kvalitetu. Treneri i cijela momčad očekuje najbolji mogući ishod, osvajanje još jednog trofeja.
Posljednji meč u seniorskoj konkurenciji odigrao si 2022. godine. Postoji li želja da izgradiš karijeru u tenisu ili je fokus sada na nekim drugim stvarima, kao na primjer, postati teniski trener?
Imam još dvije godine studija u SAD-u tako da ništa sa sigurnošću još ne mogu reći. Trener sam već zadnje dvije godine, koliko stignem uz svoje obaveze, ali uživam u tome. Trenerska vratu su trenutno otvorena za budućnost.
Igrao si s nekoliko velikih nada hrvatskog tenisa, što protiv njih u pojedinačnoj konkurenciji, što s njima u parovima. Najviše si igrao s Milijem Poljičkom. Misliš li da je on trenutno najveća nada u Hrvatskoj ili smatraš da je to netko drugi?
Mili Poljičak je sigurno jedna od najvećih nada u hrvatskom tenisu. Imam puno iskustva provedenih s Milijem na terenu i mislim da je jedan od najtalentiranijih igrača s kojim sam igrao parove. U juniorskoj te u seniorskoj konkurenciji smo zajedno ostvarili vrhunske rezultate. Uz Milija, trenutno Duje Ajduković, Matej Dodig i Luka Mikrut ostvaruju odlične rezultate u profesionalnom tenisu.
Tko ti je trenutno najzanimljiviji igrač za gledati i koji igrač na Touru ima stil najsličniji tvom tenisu?
Trenutno najzanimljiviji igrač mi je Carlos Alcaraz. Jako dinamičan i kreativan igrač. Tehnički je savršeno potkovan. Fizička i mentalna sprema koju posjeduje u tim godinama je zapanjujuća. Volim igrati kreativno i raznovrsno te mislim da mi je zato Alcaraz jedan od najdražih igrača.
